14 ožujka, 2020

Post By : Admin

Salus populi Romani (“spasenje rimskog naroda”, u smislu “zaštitnice”) naslov je dodijeljen u 19. stoljeću bizantskoj ikoni s prikazom Gospe s djetetom pronađene u pavlinskoj ili Borghese kapeli bazilike Svete Marije Velike u Rimu. Smatra se ikonom prvog kršćanskog tisućljeća, prema tradiciji naslikao ju je sveti Luka. Povijesno je to najvažnija marijanska ikona u Rimu, unatoč činjenici da je njezina pobožnost stoljećima propadala, u korist drugih svetih slika poput Madone del Perpetuo Soccorso (Gospe od brze pomoći) usprkos tome, barem od petnaestog stoljeća štuje se kao čudesna slika, a kasnije su je usvojili posebice isusovci kako bi širili pobožnost prema Majci Božjoj pomoću pokreta Sodalizio di Nostra Signora.

Povratila je svoju primat zahvaljujući papi Piju XII.: 1950. Prigodom proglašenja dogme Uznesenja Marijina dušom i tijelom u nebo papa ju je častio. Istu sliku se u procesiji rimskim ulicama 1953.godine nosilo na početku prve marijanske godinu u povijest Crkve. 1954. godine ikonu je u bazilici Svetog Petra okrunio isti papa kao “Kraljicu svijeta”.

Ikona je kroz povijest bila predmet posebne pobožnosti od strane papa: 593. papa Grgur I. nosio je Marijinu ikonu u procesiji kako bi zaustavio kugu koja je u to vrijeme bjesnila nad Rimom. 1571. papa Pio V. molio se pred ikonom kako bi kršćani pobijedili u bitci kod Lepanta. 1837. papa Grgur XVI. molio je da prestane epidemija kolere. Drugi noviji primjeri papinske pobožnosti su oni Pavla VI., Ivana Pavla II., koji ju je zazvao zaštitnicom Svjetskog dana mladih, Benediktom XVI., koji je u više navrata štovao Salus populi Romani, i pape Franje koji je izvršio prvu posjetu kao papa u ovu baziliku kako bi se molio pred ovom ikonom.